Tek sada kada sam krenula pisati prvi post shvatila sam koliko je prigodno što je početak ove stranice toliko usko vezan uz temu početka školovanja. Iako se svake godine naglašava važnost prvog dana škole, svaka školska priča počinje onim što se službeno zove postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta prije redovnog upisa u prvi razred. Obzirom da ovo nije pretjerano službena stranica, mi ćemo odsad i nadalje to zvati predupisna obrada. Ona se sastoji od odlaska na pregled kod školskog liječnika/liječnice i procjene spremnosti u školi. Čak i ako želite da dijete bude upisano u neku drugu školu, obrada se uvijek obavlja u školi kojoj dijete pripada prema adresi stanovanja. Obrada se pomalo razlikuje od škole do škole po načinu provedbe i zadacima, no u osnovi procjenjuju se sposobnosti koje dijete ima.
Da odmah razjasnimo, Vaše dijete ne treba znati čitati. Ne treba znati čak ni sva slova. Važne su razvijene sposobnosti učenja (kognitivne) te emocionalna i socijalna zrelost. Spremnost je uvijek rezultat biološke zrelosti i poticajne okoline. Posebno za djecu koja nisu polaznici redovnog programa dječjeg vrtića, važno je da tu poticajnu okolinu dobiju kod kuće. Roditelji ne moraju sjediti s djetetom i satima učiti. Učenje, pogotovo u tom razdoblju, može biti kroz igru.
Recimo, jezične sposobnosti možete razvijati kroz imenovanje predmeta u okolini, navođenje riječi koje počinju istim slovom, učenjem brojalica i pjevanjem pjesmica, izmišljanjem i pričanjem priča, prepričavanjem priča koje ste pročitali.
Grafomotoriku, odnosno sposobnost pisanja, kroz nizanje perli na konac, pisanje prstima po pijesku, igranje plastelinom ili glinom, vezanje vezica, slaganje puzzli ili kocki, bojanje i crtanje, izradu mozaika i sl.
Sposobnosti pažnje i pamćenja kroz društvene igre kao što je memori, precrtavanje, traženje razlika na slikama, traženje predmeta u prostoru ili na slici (možete reći djetetu da u nekom vremenu pronađe što više crvenih stvari u sobi, da pronađe određeni predmet na nekoj slici ili sakrijte npr. bombone po sobi koje mora pronaći u određenom vremenu).
Socioemocionalni razvoj možete razvijati kroz različite priče o osjećajima i prijateljstvu, igranje pantomime ili igre pretvaranja, stavljanjem u tuđe cipele ili igranje društvenih igara (dijete mora slijediti pravila i doživjeti gubitak).
Na ovoj stranici možete pronaći i neke zadatke pod rubrikom Materijali koje možete proći s djetetom. Ako je dijete zabrinuto oko odlaska na obradu ili pokazuje teškoće prilikom odvajanja od Vas, pokušajte mu što detaljnije objasniti kako će to izgledati i koja pitanja može očekivati.
Za kraj, najvažnije je da pričate s djetetom. Razgovarajte i postavljajte pitanja. Kada šetate po parku, nabrajajte ono što vidite. Kada se vozite, brojite crvene automobile. Navečer, prije spavanja neka Vam dijete ispriča kako je izgledao njegov dan. Razgovor je i dalje najmoćnije oruđe koje imamo.
Comments